U ponedjeljak, 21. septembra 2026. godine, učenici Treće gimnazije, Srednje škole metalskih zanimanja i Elektrotehničke škole krenuli su u posjetu mjestu najvećeg stradanja jednog naroda u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Naš put je počeo rano ujutro, tačno u osam sati, polaskom iz Sarajeva prema Srebrenici. Vožnja je protekla u mirnoj atmosferi, uz kraću pauzu i odmor u Kladnju, nakon čega smo nastavili put ka našem konačnom odredištu – Memorijalnom centru Potočari.
Kada smo stigli, tišina tog prostora nas je odmah sve obavila. Prva tačka našeg obilaska bilo je mezarje, gdje smo nijemo koračali između redova bijelih nišana, svjesni težine svake pojedinačne priče i izgubljenog života. Nakon toga, prisustvovali smo poučnom historijskom času. Slušali smo o teškom i nemilosrdnom životu ljudi u opkoljenoj Srebrenici, te o predratnim i ratnim naredbama i okolnostima koje su dovele do genocida. Te riječi su nam pomogle da shvatimo razmjere tragedije koja se tu dogodila.
Program smo nastavili ulaskom u Muzej genocida. Tamo smo vidjeli lične predmete žrtava, satove, naočale i sitnice koje su nekome značile cijeli svijet, a sada svjedoče o njihovom postojanju. Posebno snažan utisak na sve nas ostavila je izložba o Maršu smrti, koja prikazuje nadljudsku borbu za preživljavanje onih koji su kroz šume tražili put do slobode. Na kraju edukativnog dijela, pogledali smo i potresan dokumentarni film "Jedna sedmica u julu", koji je kroz autentične snimke i svjedočenja upotpunio našu sliku o tim strašnim danima.
Povratak kući protekao je u tišini, dok su se utisci polako slegli u našim glavama. Ovaj put nije bio samo obična školska posjeta nekom muzeju, već lekcija koja se ne uči iz knjiga na isti način. Naučio nas je koliko je mir dragocjen, koliko je važno pamtiti i ne dozvoliti da se istina ikada zaboravi, kako se ovakva tuga nikada nikome ne bi ponovila.
Zaborav je saučesnik zločina. Sjećanje je naša dužnost, naš štit i naš zalog za mir.
Adnan Beganović, II-2
Galerija slika
